Drage moje žene…
sretan nam naš dan.
Dan koji bi trebao biti svaki dan, ali je opet lijepo obilježiti ga baš na taj osmi. Neka ga. Nek vam (nam) je sretan.
U moju obranu, tekst sam napisala baš na Dan žena, ali nekako sam ga htjela još upotpuniti, pa je sa zakašnjenjem. Nemojte zamjert.
Prvenstveno, pozivam vas da se uvijek za svoja prava borite. Čak i onda kad vam odmahnu rukom i kažu ‘to su sitnice ae’, nikako nemojte ništa zanemariti.
Kad god se osjećate potlačeno, loše, kad god imate osjećaj da nešto i najmanje ne štima, ne samo vama već i ženama oko vas, ukažite na to, učinite nešto po tom pitanju!
Druga stvar, ali ne manje bitna, bit će boldana da shvatite da je ovo početak početka i da je ovo nešto što trebate itekako upamtiti, vjerojatno prvo od svega:
ŽENA ŽENI NIJE VUK. ŽENA ŽENI NE SMIJE BITI VUK.
Dok sam studirala, radila sam nekoliko različitih studentskih poslova, a nerijetko se znalo dogoditi da sam uglavnom bila okružena ženama. Na jednom od tih poslova ima nešto što mi je posebno ostalo u sjećanju.
I dan danas pamtim kako su sve pauze uglavnom izgledale isto. U svakoj smjeni, identično. Jedina razlika je bila u tome koje su žene točno na pauzi bile. Ove koje su bile na pauzi, na tapetu su stavljale one koje nisu. I tako u krug. Ogovaranje je valjda postalo sportska disciplina, a na tapeti je bila svaka sitnica. Od načina na koji neka od njih radi, na koji se neka od njih obukla, načina na koji neka od njih živi svoj privatni život.
Rastala se, kriva je.
Klinci su katastrofa u školi, ona je kriva.
Što se ona žali na glavobolju, nije ni meni lako…
Toliko godina ima, a još nije u vezi. U braku…
Muškobanjasta je, nije dama.
Ne zna ništa skuvat.
Neuredna je, to ne priliči jednoj ženi.
Udebljala se.
Debela je.
Premršava je, ženu treba imat za šta uvatit.
Znate vi s koliko je, curke, likova ona bila?
Jeste vidjele kako se obukla?
Nedavno sam u jednoj Facebook grupi, u kojoj su uglavnom žene, čitala komentare ispod objava i zgrozila se.
Među komentarima je bilo puno onih KAKO SI TO JEDNA ŽENA MOŽE DOPUSTITI?
Žena ženu pita KAKO SI TO JEDNA ŽENA MOŽE DOPUSTITI…
Ma nemojte me zezat, molim vas.
Grupa je super korisna, a povlači takve komentare da sama sebe opominjem da ih ne čitam…
Koliko puta samo tamo vidim kako žena ženu osuđuje jer je navodno na nešto previše potrošila i slično, jer joj je nešto prljavo, jer joj je nešto ružno, jer joj nešto ne valja – zaboli me želudac.
I tu priča ne staje… Koliko puta ste ispod kojekakvih tabloida koji bacaju klikbejtove ko od šale, naletjeli i na one o pjevačicama, voditeljicama itd… Znate tko je među glavnima u zlim komentarima ispod takvih članaka? Žene!
Pa neću nikad zaboraviti kad su onu jadnu Doris razapeli zbog repića koji navodno nije prikladan za ‘Dobro jutro Hrvatska’, a ispod žene silno komentiraju kako su u pravu i daju primjere kako je zapravo primjereno da jedna voditeljica jutarnjeg programa izgleda.
Pa nemojte me zezati…
A kad krenete za žene pisati da su ovakve, onakve, da su nemajke, da nisu kako treba, da iskaču iz paštete… pa nemojte bit alapače, kad to tako moram ružno reći.
Nijedna od tih žena nije tražila da se to o njoj piše… velik broj medija funkcionira tako da se piše ono što se najviše klika.
I tim svojim komentarom ste dali poticaj da se i sljedeći put neka druga žena blati. A vi ju samo čekate.
I ne govorim samo vama, žene moje. Ma govorim i sebi. Ajmo zastati na tren i zapitati se koliko smo puta komentirale druge žene. Što su obukle, kako izgledaju, kako se ponašaju…
U potpunosti neosnovano, iz čiste dosade… Koliko puta smo to učinile, koliko puta dnevno sebi dajemo za pravo da imamo mišljenje o drugim ženama i da ih stavljamo u kalupe?
A zapravo tako ne smije biti!
Žena ženu mora podržavati, drage moje! Halo! Žena ženu mora podsjećati da vrijedi!
Žena ženu treba poštovati! Žena ženu treba obraniti! Žena ženu ne smije osuđivati! Žena ženi ne smije biti vuk!
Svaka žena svoj križ nosi.
Ko zna koliko njih je silovano, a da vi to ni ne znate.
Ko zna koliko njih je zlostavljano, a mi nemamo pojma o tome.
Ko zna koliko njih grize usnicu iznutra, jer iza sebe ima tešku prošlost, sadašnjost…
Ko zna koliko njih danas nosi punu vreću sranja, a vi blage veze o tome nemate.
A činjenica je da žene sa sobom nose punu kesu svega.
Ali ako su slučajno neraspoložene, one su isfrustrirane… Jer, ko jebe to s čim se one u svom životu nose!
Zar to tako mora biti?
Nikad neću zaboraviti kad je na satu povijesti u srednjoj profesor iskomentirao kako je jedna od kolegica iz klupe neprimjereno obučena… I kad je on to iskomentirao, ni u jednom trenutku mi tada nije palo na pamet da odreagiram. Profesor je posramio moju kolegicu, a ja nisam odreagirala…
Nikad neću zaboraviti kad sam prije par ljeta stajala u jednoj trgovini, a žena s blagajne, koju igrom slučaja i poznajem i čak se potajno nadam da će se čitajući ovo i prepoznati, je iskomentirala kako su njezine sve šogorice debele, jer su se dobro udale. Sreća za njih.
I ja sam se ukipila, nisam mogla vjerovati što čujem i od šoka sam se ukipila.
I bez obzira što nije rečeno direktno meni – TREBALA SAM ODREAGIRATI!
Koliko puta samo nisam odreagirala, a trebala sam…
Zato i sebe i vas podsjećam na kojem bojnom polju mi moramo biti na prvoj crti.
Zajebite komentiranje dvorišta svoje susjede, jer ona KAO ŽENA to nije napravila.
Manite me čorava posla! Tu energiju utrošite da tu komšincu obranite i kažete: ŠTA TE BOLI BRIGA KAKO NJEZINO DVORIŠTE IZGLEDA?
Jer kad žena nešto ne čini, znate tko ju najviše proziva? DRUGA ŽENA. I to je ironija u cijeloj ovoj situaciji. To nemojte činiti, drage moje. Vi budite te koje će svoj spol najžustrije braniti i sebi nemojte dopustiti da osuđujete svoje. Jedna za drugu se moramo boriti, mile moje. Jer, ako mi ne budemo prve na crti te vječne borbe, neće nitko.
Drage moje žene, budite dobre jedna prema drugoj.
Zajebite vukove i kojekakve druge živine.
Volite jedna drugu. Jedna drugoj nemojte smještati.
Uhvatite žene oko sebe za ruku i hrabro koračajte zajedno.
Zahvalite jedna drugoj što se imate!
Sretan vam Dan žena, žive bile.
